|
|
|
|
Solarno grijanje
|
Grijanje na krovu
|
|
|
|
Porast cijena loživog ulja većinu obitelji naveo je na razmišljanje
o tome koji je izvor energije prihvatljiviji za budućnost. Dobivanje tople vode uz
pomoć sunca danas je gotovo standard, no solarni kolektori mogu pripomoći i u smanjenju
troškova grijanja i to vrlo jednostavno. |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Sunce isijava oko 10.000 puta više energije
prema zemlji nego što ljudi danas iskorištavaju. U Njemačkoj je to oko 1.100 kWh/m2,
što je samo polovica sunčeve energije koju je moguće dobiti u Sahari, no još uvijek
100 puta više od trenutačne potrebe za primanim energetskim resursima. Solarni sustavi
za dobivanje tople vode su kod novogradnje danas gotovo standard. Za etveročlanu obitelj
dovoljno je šest kvadratnih metara površine kolektora s godišnjim doprinosom od 450
do 600 kWh po metru kvadratnom. |
|
|
|
|
|
|
|
|
Na taj se način godišnje se uspije uštedjeti najmanje 200 L loživog
ulja ili 200 m3 plina (i naravno CO2). S obzirom da se od svibnja do rujna grijanje
uglavnom drži isključeno, ušteda je u pravilu puno veća. Novi
propisi u EU ograničavaju pojedinim prostorijama, tako da se i u tom segmentu može
uskoro očekivati primjena solarne energije. To je, naravno, potrebno samo u mjesecima
u kojima sunce slabo sja, ali danas je uz pomoć rashladnih kolektora, toplinskih spremnika
i sustava grijanja moguće pronaći odgovarajuće rješenje. Ništa bez informacija i savjetovanja
Preduvjet za smisleno zagrijavanje prostorija uz podršku sunčeve
energije je dobra izolacija objekta (prema standardima niskoenergetskih objekata)
kao i, u idealnom slučaju, uporaba podnog grijanja. Ovo zadnje je osobito preporučljivo
zbog upotrebe relativno niskih početnih temperatura za zagrijavanje.
Na taj način se i solarna energija dobivena
tijekom zimskih mjeseci ekonomično može iskoristiti. Da bi se našle međusobno odgovarajuće
komponente, treba se prvo obratiti iskusnim dobavljačima. |
|
|
|
|
|
|
Komponente: solarni kolektori
|
|
Dok je za dobivanje tople vode potrebno četiri do šest
kvadratnih metara kolektora, za tzv. kombinirani sustav treba najmanje dvostruko više
(10 do 15 m2).
Više smisla imaju cijevni kolektori, jer oni
tijekom zimskih mjeseci imaju puno veći dobitak topline. Kod njih je dovoljna površina
kolektora od 6 do 10 m2. Vakuumski cijevni kolektori sastoje se od više uzastopno
poredanih staklenih cijevi u kojima se nalazi
ugrađeni absorber. Iz svake cijevi isisava se zrak. Tako nastali vakuum reducira gubitak
topline absorbera (absorber je u pravilu tanka brončana cijev kroz koju protječe tekući
solarni medij; protkan je posebnim slojem crnih
metalnih pruga koje na sebe prihvaćaju sunčanu energiju).
Razlikuju se tri vrste konstrukcija:
1. Vakuumske cijevi koje imaju apsorber kojim direktno protječe solarni
medij. One su integrirane direktno unutar solarnog optoka, a zamjena pojedinih cijevi
prilično je komplicirana(danas se takav način rijetko koristi).
|
|
2. Kod tzv. Heat-pipe kolektora unutar vakuumskih cijevi nalazi
se apsorber sa zatvorenim optokom. Njegova specijalna tekućina za prijenos topline
predaje energiju preko kondenzatora(toplinskog izmjenjivača) na solarni optok(široko
rasprostranjen način, ali prilično skup).
|
|
|
|
|
|
|
3. CPC kolektori sastoje se od dvije cijevi od rastopljenog stakla
koje su umetnute jedna u drugu (slično kao kod termos boce). U centru su smještene
dobro izolirane cijevi absorbera kojima struji solarni medij za prijenos topline iz
solarnog optoka. Tzv. CPC ogledalo na donjoj strani i između pojedinih staklenih cijevi
omogućava raspršivanje sunčevih zraka na sve strane po absorberu (jeftino i učinkovito
rješenje).
Solarno grijanje
nastavak
|
|
Stručni časopis HAUSBAU |
|
|
Za vaš dom & ured
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Zelena zona |
|
|
|
|
|